Blog o povijesti - Lekcije i skripte iz povijesti
Povijest - Skripte i Lekcije
 
Pretraga Bloga
Loading
 
Lekcije
LEKCIJE IZ POVIJESTI ZA PRVI RAZRED SREDNJE ŠKOLE LEKCIJE IZ POVIJESTI ZA DRUGI RAZRED SREDNJE ŠKOLE LEKCIJE IZ POVIJESTI ZA TREĆI RAZRED SREDNJE ŠKOLE LEKCIJE IZ POVIJESTI ZA ČETVRTI RAZRED SREDNJE ŠKOLE KONTAKT
Blog
subota, rujan 21, 2013

FEUDALIZAM           

Feudalizam je sklop socijalnih i političkih institucija, definiranih slobodnim ugovorima koji uspostavljaju odnose između slobodnih ljudi različitog društvenog položaja, tj. seniora i njegovog vazala iz nižeg ranga društva. U praksi, u sklopu socijalne stratifikacije i senior i vazal pripadaju gornjim slojevima društva. Za razliku od njih, feudalne institucije ni na koji način ne uključuju kmetove, a tek vrlo malo tangiraju siromašne slobodnjake.

            Da bi se shvatio razvoj feudalizma potrebno se prisjetiti kaotičnih zbivanja u ranom srednjem vijeku, ponajprije u IX i X st. (sjetite se?). U okruženju slabog vladarskog autoriteta slobodni pojedinac morao je negdje potražiti oslonac svoje sigurnosti, a to je najčešće bila obitelj kao prirodni obrambeni bastion. Na prostorima kojima su dominirali Kelti (Velika Britanija) postojali su tradicionalni klanovi koji su bili prilično sigurno utočište, zato se na tim prostorima nikada nije razvio pravi feudalizam. Sjeverna Italija je također izdvojeni prostor u povijesti feudalizma, jer su zbog važnosti i brojnosti gradova potrebe sigurnosti favorizirale komunalne udruge koje povezuju društveno potpuno jednake slojeve, a te udruge bi se mogle opisati kao umjetne obitelji ili klanovi.

            Prava domovina zapadnog feudalizma bio je prostor između Loire i Rajne, a ovdje razvijene feudalne institucije izvozile su se u Englesku, južnu Italiju, pa čak i u Palestinu.

Izgleda da su obitelji na tom prostoru bile preraštrkane ili preslabe da bi garantirale ikakvu sigurnost svojim članovima, pa slobodni pojedinac u potrazi za zaštitom nije imao drugog izbora osim obraćanja svom jačem susjedu. Ako susjed prihvati zamolbu, dva muškarca stupaju u ugovorni, bliski, kvaziobiteljski odnos nazvan vazalstvo. U početku je vazalni odnos bio manje pravni, a više se isticala moralna i emocionalna strana, kao u odnosu oca i sina.

Vazalne obveze među srednjovjekovnom elitom

Slika 1: Kod ponašanja među vladajućim slojevima srednjeg vijeka poznat je pod nazivom viteštvo, koje podrazumijeva mnoge vrijednosti - borbena spremnost, pomaganje Crkvi i siromašnima, ženama u nevolji, itd., a uz to mora biti plemenite krvi. Jedna od aktivnosti koja se postavlja pred vitezove je sudjelovanje u dvobojima i turnirima. Na slici je scena iz jednog dvoboja. Oznake ili grbovi na viteškoj opremi predstavljaju njihovo plemenito podrijetlo. Žene na turnirima imaju poticajnu ulogu, tj. potiču vitezove na junačka djela. Osim socijalne uloge važnog događaja, turniri su bili oblici ratnih priprema, a mladim vitezovima osiguravali su način kako da dođu do konja i opreme – naime, pobjednik je uzimao opremu od pobijeđenog.

Slika 1: Kod ponašanja među vladajućim slojevima srednjeg vijeka poznat je pod nazivom viteštvo, koje podrazumijeva mnoge vrijednosti - borbena spremnost, pomaganje Crkvi i siromašnima, ženama u nevolji, itd., a uz to mora biti plemenite krvi. Jedna od aktivnosti koja se postavlja pred vitezove je sudjelovanje u dvobojima i turnirima. Na slici je scena iz jednog dvoboja. Oznake ili grbovi na viteškoj opremi predstavljaju njihovo plemenito podrijetlo. Žene na turnirima imaju poticajnu ulogu, tj. potiču vitezove na junačka djela. Osim socijalne uloge važnog događaja, turniri su bili oblici ratnih priprema, a mladim vitezovima osiguravali su način kako da dođu do konja i opreme – naime, pobjednik je uzimao opremu od pobijeđenog.

Srednjovjekovna su vlastelinstva organizirana i strukturirana da osiguraju hranu za sve. Ipak, u srednjovjekovnom mentalnom sklopu takva su vlastelinstva predstavljala temelj potpore borbenih jedinica koje su osiguravale vladarima kao što je Karlo Veliki da provedu svoje vojne i osvajačke zamisli. Naime, organiziranje vojske bilo je jako skupo, jer za opremanje samo jednog teško naoružanog i oklopljenog konjanika bio je potreban rad deset seljačkih obitelji. Zato je bilo od ogromne važnosti da svako vlastelinstvo funkcionira na najefikasniji mogući način.

            Klasični vazalni odnos svoje korijene vuče od dide Karla Velikog, tj. Karla Martella (da, onog koji je pobijedio Arape 732.g.), koji je uočio prednost posjedovanja vojske teško naoružanih vitezova-konjanika u odnosu na lako pješaštvo koje je tada bilo uobičajeno. Ali oklopljeni vitezovi-konjanici bili su jako skupi, pa se Karlo dosjetio (baš k'o prof. Baltazar): "što ću skupljat hrpu para da bi mogao platit takve vitezove! Imam hrpetine slobodne zemlje, pa nju mogu dijelit za vojne usluge i materijalnu podlogu vitezova-konjanika". Tako je i bilo, Karlo je garantirao velike komade zemlje, uključujući i kmetove koji su na njoj živjeli i radili, u zamjenu za vojnu podršku, time je započeo sistem veza koji će karakterizirati srednjovjekovne odnose, a to je vazalstvo.

            Termin vazalstvo deriviran je iz keltske riječi koja je značila dečko ili sluga. Centralni čin vazalskog u(do)govora bio je immixio manuum ili rukovanje, a ponekad bi se izmijenili poljupci ili bi potencijalni vazal polagao zavjet vjernosti. Vazalstvo je postavljalo obveze pred oba člana vazalnog ugovora.

            Vazal svom senioru duguje prije svega vjernost, a ako zatreba pruža moralnu ili materijalnu pomoć. Ima obvezu vojne službe u vojsci svog seniora, a za potrebe te vojske mora prikupiti određeni broj vojnika, već prema svom osobnom bogatstvu. Vazal može očekivati otprilike 40 dana godišnje vojne službe u lokalnim sukobima i neko određeno vrijeme u stranim zemljama, ako njegov senior ima nekih širih ratnih planova. Vazal ne može odbiti ovu vojnu službu, ali ako senior zahtjeva više nego što je to uobičajeno, može zatražiti kompenzaciju ili se jednostavno vratiti doma, s obrazloženjem da seniorovi zahtjevi nisu realni.

Senior može od svog vazala zahtijevati i financijsku podršku, a postojale su četiri prilike kada je vazal morao osigurati novce bez pitanja: - otkupnina za seniora u slučaju otmice; stariji seniorov sin postaje vitez; udaja seniorove starije kćeri; i seniorov odlazak u križare – u ostalim slučajevima vazal je mogao i odbiti ako misli da će proći lišo.

Vazal je dužan pružiti svom senioru dobar savjet ako je u mogućnosti, čuvati njegove tajne i pomoći mu u donošenju pravilnih sudskih odluka na njegovom dvoru. Ako živi podalje od seniorovog dvora, vazal ima moralnu obvezu uveličati velike svetkovine kao što su Uskrs ili Božić, svojim prisustvom na seniorovom dvoru.

Slika 2: Vazal polaže zavjet vjernosti i prima zemlju od svog seniora.

Slika 2: Vazal polaže zavjet vjernosti i prima zemlju od svog seniora.

Vazalne obveze dodatno su komplicirane u drugom feudalnom dobu (od XIII st.), razvojem višestrukog vazalstva, tj. jedan vazal ima više seniora. Da bi se izbjegle dileme oko seniorskog prvenstva, sam vazal izabire svog glavnog seniora kojem će služiti i protiv svih drugih ako okolnosti postanu takve. Porast višestrukog vazalstva bio je znak sve većeg pravnog, a sve manje emocionalnog sadržaja u vazalnim odnosima.

            Senior je bio dužan osigurati zaštitu, te vojnu i materijalnu pomoć svom vazalu. Morao je priskočiti u pomoć na svaki zahtjev vazala, a posebno ako je ugrožen njegov posjed upadom tko zna koga. Bio je dužan priskočiti u pomoć čak ako je njegov vazal bio optužen na nekom drugom dvoru. Neispunjavanje spomenutih obveza dozvoljavalo je vazalu raskidanje zavjeta vjernosti i prestanak služenja. U počecima feudalizma seniorova obveza materijalnog pomaganja vazala ispunjavala se obično u novcu ili raznim darovima, ali kako je vazala bilo sve više, a seniori često nisu imali dovoljno gotovine za materijalnu pripomoć, počeli su podjeljivati zemljišne posjede kao nagradu za vazalsku vjernost. Takav zemljišni posjed najčešće se naziva feud. Takav savez povezan osobnim i vlasničkim vezama vjerojatno je najkarakterističnija pojava zapadnjačkog feudalizma.

Feud

            Senior garantira dodjelu zemlje na ceremoniji koja se naziva investitura, a slijedi odmah nakon sklapanja osobnih vazalnih veza (immixio manuum i zavjet vjernosti), a senior tada pruža svom vazalu grumen zemlje ili bunt lišća kao simbol zemlje koju prima. Pravno gledajući, feud je uvjetni, privremeni i nenasljedni posjed, koji se daje na doživotno uživanje, osim ako se prije ne raskine vazalni odnos, a feud se vraća senioru. Pravno podrijetlo feuda vjerojatno potječe od precariuma ili beneficiuma, zemljišnih posjeda koje je Crkva davala na korištenje, ali je ostajala vlasnik, jer crkveni zakoni nisu dozvoljavali prodaju crkvene imovine.

            Iako tehnički nenasljedan, feud se postepeno poistovjećivao sa alodiumom, posjedom koji je u potpunom vlasništvu, bezuvjetan je, trajan i nasljedan. Naime, seniori su shvatili da je vrlo korisno nakon smrti vazala vlasništvo nad feudom predati starijem sinu, koji tako automatski zauzima očevo mjesto u vazalnom odnosu, a dužan je platiti samo određenu sumu (nešto kao porez na nasljedstvo). Feudalna praksa nije omogućavala ženama da naslijede feud ponajprije zbog njihove nemogućnosti obavljanja vojnih obveza (osim Španjolska i južna Francuska), ali senior im je mogao izabrati muža koji bi ispunjavao vazalne dužnosti.

            Podjela feuda, iako spora i nekompletna imala je važne socijalne efekte, naime vazali nisu mogli raspolagati tom zemljom na način koji senioru ne odgovara, niti su je mogli bez dopuštenja prodavati ili mjenjati. Zbog takvih okolnosti su vlasnički odnosi, a samim tim i društveni odnosi ostali prilično fiksirani za duži period. Vazalstvo je osim moralne obveze dobilo i dodatni ekonomski pritisak, koji je seniorima omogućavao prilično efikasan način održavanja lojalnosti svojih vazala, jer nelojalan vazal ne samo da krši etičke norme svog vremena, nego i riskira gubljenje zemlje koja održava njegov status u socijalnoj stratifikaciji.

Seljaci i gospodari: Odnosi na feudalnom vlastelinstvu

Slika 3: Shematizirani prikaz srednjovjekovnog vlastelinstva. Polja su bila podijeljena trakasto, a svaka kmetska obitelj dobila je po jednu traku zemlje, a najveći dio zemlje pripadao je, naravno, gospodaru vlastelinstva. Crkva je također posjedovala jedan dio zemlje na vlastelinstvu za potrebe uzdržavanja svećenika. I ostali prostori na vlastelinstvu bili su prilično važni, kao što su pašnjaci, šume i vode, koji su služili za zajedničko korištenje, uz dozvolu gospodara

Slika 3: Shematizirani prikaz srednjovjekovnog vlastelinstva. Polja su bila podijeljena trakasto, a svaka kmetska obitelj dobila je po jednu traku zemlje, a najveći dio zemlje pripadao je, naravno, gospodaru vlastelinstva. Crkva je također posjedovala jedan dio zemlje na vlastelinstvu za potrebe uzdržavanja svećenika. I ostali prostori na vlastelinstvu bili su prilično važni, kao što su pašnjaci, šume i vode, koji su služili za zajedničko korištenje, uz dozvolu gospodara

Opstanak seljaka nije ovisio samo o usjevima na njegovom komadu zemlje već i o pametnom korištenju ostalih prostora na vlastelinskom imanju opisanom na slici. Kmetovi su napasali svoje radne volove i konje, ali i koze i ovce na zajedničkim pašnjacima. Osim rada, stoka im je osiguravala kožu i vunu za odjeću, te mlijeko i meso za prehranu. Ali, kmetovi su jeli jako malo mesa jer su im životinje bile predragocjene da bi ih potrošili za punjenje želudaca. Tu i tamo bi im njihovi gospodari ostavili neželjene dijelove životinja koji im nisu potrebni, kao što su iznutrice, repovi i sl., pa bi se seljaci ipak malo najeli proteina životinjskog podrijetla. Šume na imanju također su imale važnu funkciju. Iako je sve što se nalazi u šumi pripadalo gospodaru, kmetovi bi mogli prikupljati otpale grane za ogrjev i kuhanje, a gospodar im je dozvoljavao da hrane svinje žirovima, ako on, naravno, dobije dio (svinjetine, ne žirova). U vremena gladi kmetovi su skupljali žirove od kojih se mljelo brašno za kruh.

            Srednjovjekovni europski seljaci bili su na dnu društvenog poretka i imali su obveze prema onima iznad njih, a ispod njih nije bilo nikoga tko bi njima bio dužan na bilo koji način. Većina seljaka bili su osobno slobodni, ali su bili vezani za zemlju, tj. nisu bili u mogućnosti mijenjati mjesto boravišta i rada. Takve seljake nazivamo kmetovi, naime njih je vazal od svog seniora dobio zajedno sa zemljom, te mu nije u interesu puštati ih. Obveze kmetova prema svojim gospodarima mogu se grubo podijeliti u dvije grupe – davanja i radna obveza (tlaka). Morali su svojem gospodaru davati određeni postotak uroda sa svoje zemlje, prase, jaja, sireve …, a što se radne obveze tiče, najčešće je morao tri dana u tjednu obrađivati gospodarevu zemlju, graditi i popravljati ceste, podizati obrambene zidine, kopati kanale i sl., u stvari sve manualne radove koje je potrebno obavljati na vlastelinstvu. Kmet jedino nije bio dužan obnašati vojnu službu, jer je rat bio privilegija plemstva.

            Žene kmetova također su naporno radile. Obavljale su sve kućanske poslove, pomagale u polju, održavale vrtove i brinule se za domaće životinje. Dio vremena provodile su izrađujući odjeću i obuću za ukućane. Uz sve te obveze imale su također obvezu pomaganja u kućanstvu gospodarice imanja. Niti djeca nisu bila oslobođena raznih obveza, naime, već od svoje šeste godine djeca su preuzimala obvezu čuvanja mlađe braće i sestara, (to je bio jedan od razloga velike smrtnosti djece, jer često su se događale nezgode), a kada su koju godinu starija počinju pomagati u poljoprivrednim poslovima.

            U zamjenu za kmetovske usluge, gospodar je osiguravao sve one pogodnosti za koje je potrebno veće ulaganje – mlinovi, pekare, tegleća marva, itd, ali najvažnija uloga gospodara bilo je ipak zaštita i pravda. Naime, u slučajevima rata, seljaci i njihova stoka nalaze utočište u gospodarevom zamku, a rat vode njegovi vitezovi. Iako seljaci spase svoje živote na ovaj način, često moraju gledati kako napadačka vojska pustoši njihovu zemlju, pa onda moraju krenuti od početka.

povijesni @ 14:17 |Komentiraj | Komentari: 0
Komentari
 
Brojač posjeta
68609
Reklame
 
Index.hr
Nema zapisa.