Blog o povijesti - Lekcije i skripte iz povijesti
Povijest - Skripte i Lekcije
 
Pretraga Bloga
Loading
 
Lekcije
LEKCIJE IZ POVIJESTI ZA PRVI RAZRED SREDNJE ŠKOLE LEKCIJE IZ POVIJESTI ZA DRUGI RAZRED SREDNJE ŠKOLE LEKCIJE IZ POVIJESTI ZA TREĆI RAZRED SREDNJE ŠKOLE LEKCIJE IZ POVIJESTI ZA ČETVRTI RAZRED SREDNJE ŠKOLE KONTAKT
Blog
nedjelja, svibanj 12, 2013

Bizant - Lekcije iz povijesti za drugi razred srednje škole

BIZANTSKO CARSTVO

           Naziv Bizant bi na neki način bila historijska pogreška jer stanovnici I.R.C. nisu priznavali prekid kontinuiteta njihove civilizacije i klasičnog Rima. Kroz cijelu svoju povijest nazivali su se Romanima, čak i kada je Rim pao pod barbarsku kontrolu, samo su preuzeli grčki kao službeni jezik.

            Car Konstantin premjestio je prijestolnicu Rimskog Carstva na Istok 324.g., a taj događaj označava početak bizantske povijesti. Carevi motivi za takav čin bili su ponajviše vojni, jer su mnogi moćni neprijatelji – Perzija (oko Eufrata); Germani (na Dunavu); germanski pirati na Crnom moru – predstavljali prijetnju istočnim provincijama koje su bile najnaseljeniji i najbogatiji dio Rimskog Carstva.

            Konstantin je za novu prijestolnicu izabrao staru grčku koloniju – Bizantium, koja je imala sjajan strateški položaj na dodiru Europe i Azije. Službeni naziv novog grada bio je Novi Rim, ali je uskoro prozvan Konstantinov Grad ili Konstantinopolis po svom osnivaču.

            Grad je smješten na raskrižju važnih trgovačkih pravaca – kopnene trgovačke rute od Balkana prema Maloj Aziji i morskog puta između Crnog mora i Mediterana.

            Konstantinopolis je ubrzo postao kršćanski grad i prijestolnica kršćanskog carstva, a glavna crkvena osoba ili patrijarh Konstantinopolisa postao je druga osoba u crkvenoj hijerarhiji, odmah iza rimskog pape.

            Konstantinovi nasljednici nisu napuštali ideju jedinstvenog Rimskog Carstva i poduzimali su sve ne bi li obnovili Rimsko Carstvo u njegovoj nekadašnjoj veličini, moći i slavi. Car koji najbolje ilustrira takve namjere ranog bizantskog carstva bio je Justinijan.

JUSTINIJAN (527 – 565)           

Slika 1: Uspostavom kontrole u Italiji nakon pokoravanja Ostrogota, u Ravenni je izgrađena velika crkva San Vittale, a u njoj su dva poznata mozaika koji prikazuju Justinijana i njegovu svitu, te Teodoru i njezinu svitu (na slici br. 2). Mozaici nam puno govore o tome kako su ljudi doživljavali carski par. Oboje su obučeni u carski purpur okićeni skupim nakitom, a oko njih su svi oni koji im osiguravaju veliku moć (predstavnici vojske, Crkve..) Aure oko njihovih glava daju nam do znanja da vladaju kao božji predstavnici, te da su neporecivi kontrolori i duhovne i svjetovne vlasti, što je u Bizantu poznato kao cezaropapizam.

Slika 1: Uspostavom kontrole u Italiji nakon pokoravanja Ostrogota, u Ravenni je izgrađena velika crkva San Vittale, a u njoj su dva poznata mozaika koji prikazuju Justinijana i njegovu svitu, te Teodoru i njezinu svitu (na slici br. 2). Mozaici nam puno govore o tome kako su ljudi doživljavali carski par. Oboje su obučeni u carski purpur okićeni skupim nakitom, a oko njih su svi oni koji im osiguravaju veliku moć (predstavnici vojske, Crkve..) Aure oko njihovih glava daju nam do znanja da vladaju kao božji predstavnici, te da su neporecivi kontrolori i duhovne i svjetovne vlasti, što je u Bizantu poznato kao cezaropapizam.

Najviše podataka o caru Justinijanu stiglo je iz pera dvorskog historiografa – Procopiusa, koji je u nekoliko djela slavio Justinijanovu vanjsku politiku i ratne uspjehe, ali i njegova arhitektonska postignuća. Nakon smrti Justinijana Procopius je prikazao i tamniju stranu Justinijanova dvora, kojeg je opisao kao leglo nemorala i poroka u kojem je navodno prednjačila Justinijanova žena, carica Teodora.

            Teodora je inače bila jedina Justinijanova ljubav i imala je priličan utjecaj na Justinijana. Bila je kćer čuvara medvjeda u cirkusu, glumica i slavljena prostitutka prije svoje 20 godine. Justinijan je čak mijenjao zakon kako bi se mogao oženiti njome, jer je ona bila iz nižeg staleža.           

Slika 2: Carica Teodora i njezina svita na mozaiku iz crkve San Vittale u Ravenni.

Slika 2: Carica Teodora i njezina svita na mozaiku iz crkve San Vittale u Ravenni.

Moguće je da Justinijan ne bi postigao tolike uspjehe da ga ona nije podržavala, a posebno je bio značajan njezin utjecaj 532.g., kada je u Konstantinopolisu izbila pobuna poznata pod nazivom "pobuna Nika". Justinijana je obuzela panika i spremao se za bijeg iz grada, ali je, prema Procopiusu Teodora uvjerila muža da radije izabere smrt nego bijeg. Justinijan se odlučio na slamanje pobune, i uz pomoć svojih slavnih vojskovođa – Belizara i Narzesa to mu je pošlo za rukom. Tada se na hipodromu dogodio jedan od najvećih pokolja u povijesti, u kojem je život izgubilo oko 30 000 ljudi (mnogi drže da je taj pokolj izveden po Teodorinoj zapovijedi).

            Domaći mir koji je uslijedio omogućio je Justinijanu nastavak ostvarivanja tri glavna cilja: restauracija jedinstvenog Carstva; reforma zakona i promocija vanjskog sjaja njegove vlasti graditeljskim aktivnostima.

            Do polovine VI st. njegove su trupe predvođene već spomenutim sposobnim vojskovođama Belizarom i Narzesom, uspjele pokoriti Vandale u sjevernoj Africi i srušiti njihovo kraljevstvo; isto se dogodilo Ostrogotima u Italiji, a prisilio je i Vizigote na odstupanje južnog dijela Hispanije. Justinijan i njegovo Carstvo ponovno je gospodarilo Sredozemljem. U isto to vrijeme uspijevao je diplomatskom vještinom osigurati mir s Perzijom koja je prijetila na istočnim granicama Carstva.

            Jedno od najvećih Justinijanovih postignuća bilo je sistematiziranje zakona, a u tu je svrhu imenovao ekipu tadašnjih vrhunskih pravnih stručnjaka što je rezultiralo temeljnim dokumentom zapadnjačke pravne znanosti - "CORPUS IURIS CIVILIS", koji se po najvažnijem dijelu najčešće naziva "JUSTINIJANOV KODEKS". Kodeks je zbirka carskih zakona i pravnih rješenja od cara Hadrijana do njegovog vremena, i uvelike je utjecao na razvoj prava na Zapadu (na Istoku manje!), a može se reći i da su moderni pravni sustavi zapadnih zemalja bazirani na principima rimskog prava sačuvanih u "Corpus Iuris Civilis".           

Slika 3: Tijekom pobune Nika veliki je dio Konstatinopolisa izgorio, pa su Justinijan i Teodora pokrenuli opsežan plan reizgradnje. Najimpresivniji rezultat bila je izgradnja Hagie Sophie (crkve Svete Mudrosti), koja je pokazala svu pobožnost i inženjerske sposobnosti bizantinskih graditelja. Središnja kupola najveća je takva struktura na svijetu. Nakon što su Osmanlije 1453. osvojili Konsantinopol, crkva je postala džamija, a izvana su joj dodani minareti. Danas je ta veličanstvena građevina ne samo pokazatelj inženjerskih vještina, već i dokaz miješanja kultura što od davnina obilježava ovaj prostor.

Slika 3: Tijekom pobune Nika veliki je dio Konstatinopolisa izgorio, pa su Justinijan i Teodora pokrenuli opsežan plan reizgradnje. Najimpresivniji rezultat bila je izgradnja Hagie Sophie (crkve Svete Mudrosti), koja je pokazala svu pobožnost i inženjerske sposobnosti bizantinskih graditelja. Središnja kupola najveća je takva struktura na svijetu. Nakon što su Osmanlije 1453. osvojili Konsantinopol, crkva je postala džamija, a izvana su joj dodani minareti. Danas je ta veličanstvena građevina ne samo pokazatelj inženjerskih vještina, već i dokaz miješanja kultura što od davnina obilježava ovaj prostor.

Justinijan se trudio i oko sređivanja odnosa u Crkvi, tj. prevladavanju razlika između Zapada i Istoka u crkvenim pitanjima. U njegovo vrijeme sukob je izbijao zbog teološkog pitanja Kristove naravi, jer na Istoku je bilo mnogo pristaša tzv. monofizitske teorije, koji su tvrdili da Krist ima jednu narav – polubožansku i poluljudsku, drugim riječima Krist nije pravi čovjek. Pravovjerna pozicija drži da Krist ima dvije naravi – jednu božansku i jednu ljudsku, tj. Krist je i pravi Bog i pravi čovjek.

            Nije uspio u rješavanju tih nesporazuma koji će se sve više povećavati i kulminirati crkvenim raskolom 1054.g. (o tome u slijedećim nastavcima).

            Razaranja uzrokovana "pobunom Nika" pružila su Justinijanu šansu za reizgradnju prijestolnice. Žudio je za pretvaranjem Konstantinopolisa u refleksiju fizičkog sjaja Rima. Organizirao je velike javne radove na izgradnji veličanstvenih zgrada, vodovoda, kupališta, kanalizacije, uredio je i neke druge gradove (Antiohija npr.), ali vrhunac njegovog graditeljskog pothvata i najspektakularnija građevina bila je crkva Hagia Sophia (Sveta Mudrost). Tragovi njegovog graditeljskog poduhvata vidljivi su i na tlu Hrvatske, točnije u Poreču gdje je podignuta Eufrazijeva bazilika.

            Pred kraj njegove vladavine stanje u Carstvu se pogoršava, morao se istovremeno boriti na nekoliko frontova, posebno protiv Perzije na Istoku i Ostrogota na Zapadu, a u takvoj nezavidnoj situaciji na Carstvo se obrušila i epidemija kuge. Nakon njegove smrti granice počinju popuštati – Langobardi upadaju u sjevernu Italiju; Perzijanci na Istoku; Avari i Slaveni preko Dunava….

            Bez obzira na sva politička i vojna postignuća, Justinijanovu briljantnu reputaciju i na Istoku i na Zapadu osiguravaju Hagia Sophia i "Corpus Iuris Civilis".

            Njegovi nasljednici nisu više mogli osiguravati status univerzalnog Carstva već su se okrenuli istočnjačkoj orijentaciji.

HERAKLIJE (610 – 641)

         S carem Heraklijem počinje nova, istočnjačka orijentacija Bizantskog Carstva. Njegova vladavina započela je usred mnogih vojnih poraza, a posebno su agresivni bili Perzijanci, koji su preuzeli kontrolu nad teritorijem Sirije. Uz pomoć blaga koje je donirala Crkva Heraklije je osnažio i reorganizirao svoju vojsku, te porazio Perzijance, koji su morali pristati na ponižavajuće primirje.           

Slika 4: Prikaz jednog ikonoklastičkog teksta, na kojem se vidi kako se uništavaju ikone ili se premazuju bojom

Slika 4: Prikaz jednog ikonoklastičkog teksta, na kojem se vidi kako se uništavaju ikone ili se premazuju bojom

Nova prijetnja došla je od strane Arapa nakon Muhamedove smrti, koji su pregazili veliki dio Bizanta u samo jedno desetljeće. Heraklije je shvatio da ima posla sa mnogo gorim protivnikom nego što je to bila Perzija i da će njega teško biti protjerati s osvojenih područja (poznata je njegova izjava koja to potkrepljuje: "… zbogom, dugo zbogom Siriji …").

            U takvim okolnostima morao je Heraklije dodatno reformirati upravu i vojsku kako bi se lakše nosio s prijetnjama. Podijelio je Carstvo na teme, tj. vojno-političke administrativne jedinice kojoj je na čelu bio strateg koji objedinjuje vojnu i civilnu vlast. Vojnici su dobivali zemlju u zamjenu za vojnu službu – nazivali su se stratioti. Vojska je od tog trenutka postala puno učinkovitija jer su vojnici braneći Carstvo istovremeno branili svoje posjede što je bila jaka motivacija, pa su bili efikasniji od robova, ili plaćenika.

LEON III (717 – 741)

            Reforme Heraklija i njegovih nasljednika urodile su plodom, jer nakon gotovo stoljeća borbe protiv Arapa i najveće prijetnje početkom VIII st. kada su Arapi opsjedali sam Konstantinopolis, car Leon III počeo je vraćanje Male Azije pod okrilje Carstva.

            Car Leon poznat je i po uvođenju ikonoklazma u Bizantu, tj. zabrani štovanja svetačkih slika. Nikada ne će biti posve jasan razlog takvih njegovih nastojanja, ali dva razloga se najčešće spominju:

  1. Ikonoklazam je možda bio zakonski temelj za oduzimanje posjeda manastirima, koji su bili veliki štovatelji ikona, a oduzeti posjedi iskoristili su se za jačanje vojske.
  2. Postoji mogućnost da je Leon III uvođenjem ikonoklazma želio premostiti razlike između kršćanstva i islama, jer u islamu je također zabranjeno obožavanje i prikazivanje vjerskih slika.

Koji god razlog bio u pitanju, ikonoklazam je imao katastrofalne posljedice u odnosima sa Zapadom i papom, a to je bio jedan od bitnih razloga što se papa okrenuo Francima kao svojim zaštitnicima.

povijesni @ 16:56 |Komentiraj | Komentari: 0
Komentari
 
Brojač posjeta
68609
Reklame
 
Index.hr
Nema zapisa.