Blog o povijesti - Lekcije i skripte iz povijesti
Povijest - Skripte i Lekcije
 
Pretraga Bloga
Loading
 
Lekcije
LEKCIJE IZ POVIJESTI ZA PRVI RAZRED SREDNJE ŠKOLE LEKCIJE IZ POVIJESTI ZA DRUGI RAZRED SREDNJE ŠKOLE LEKCIJE IZ POVIJESTI ZA TREĆI RAZRED SREDNJE ŠKOLE LEKCIJE IZ POVIJESTI ZA ČETVRTI RAZRED SREDNJE ŠKOLE KONTAKT
Blog
nedjelja, ožujak 24, 2013
Rimsko carstvo - Lekcije iz povijesti za prvi razred srednje škole

 

Julijevsko – Klaudijevska dinastija ( 14 – 69. g. A.D. )

            August je imao samo jedno dijete, kćer Juliju, jer su mu dva sina umrla još kao dječaci, ali njegova ga je posljednja žena, Livija nagovorila da posvoji njenog sina Tiberija i odredi ga kao svog nasljednika na prijestolju. Kako je Tiberije preko majke potjecao iz obitelji Klaudijevaca po tome je i cijeloj dinastiji dodano to ime.

            Nakon Augustove smrti Tiberije postaje vladar Rima, a kao takvog priznao ga je čak i Senat.

            Puno loših stvari bi se moglo reći o Julijevsko – Klaudijevskoj dinastiji, jer je Tiberije (14 – 37. A.D.) bio morbidan, i paranoičan vladar, sumnjičav prema svima i osvetoljubiv. Donio je zakon o uvredi vladara kojim se moglo najstrože kazniti svakoga tko bi makar u šali izrekao nekakvu negativnost o Tiberiju, i organizirao pravu mrežu agenata koji su sve sumnjivce trpali u zatvor. Zbog stalnog straha da će netko izvršiti atentat na njega povukao se u svoj ljetnikovac na otoku Capri kod Napulja, i rijetko navraćao u Rim.           

Kaligula (37 – 41)
Kaligula (37 – 41)
Tiberijev nasljednik, Gaj Kaligula (37 – 41.) bio je blago rečeno luda osoba. Nije imao strpljenja čekati da Tiberije umre, pa je naručio njegovo ubojstvo. Na početku svoje vladavine ponašao se normalno, ukinuo je Tiberijeve zakone o sumnjivcima, oslobodio političke zatvorenike, smanjio poreze i priređivao sjajne igre za zabavu naroda. Situacija se vremenom počinje mijenjati, pa je Kaligula počeo pokazivati sasvim drugi karakter. Nije želio čekati svoju smrt da postane božanstvo, već je naredio da se statuama bogova odrežu glave i postave druge koje prikazuju njega. Svog omiljenog konja postavio je za konzula i obukao ga u kraljevsku purpurnu togu kada ga je predstavljao Senatu. Vrhunac njegovih ludosti dogodio se prilikom napada na Britaniju, kada je sa vojskom stigao do La Mancha i shvatio da nema brodove za prelazak Kanala. Kaligula je naredio vojnicima da napune svoje kacige školjkama, a u Rimu je priredio trijumf u slavu osvajanja mora!

            Pretorijanska garda organizirala je urotu u kojoj je Kaligula ubijen, a kako nije imao nasljednika Pretorijanska garda za cara je postavila njegovog ujaka Klaudija, kojeg su smrtno preplašenog našli kako se skriva u palači iza zavjese.

Klaudije (41 – 54.), iako iznimnih intelektualnih sposobnosti patio je od tjelesnih nedostataka i bio manipuliran od strane svoje žene i mnogih "savjetnika". Jedna od njegovih žena – Mesalina, bila je vjerojatno najnemoralnija osoba u Rimu, o čijim su seksualnim skandalima brujali svi Rimljani. Klaudije ju je dao pogubiti kada je doznao da spletkari o postavljanju svog ljubavnika na carsko prijestolje. Tada je oženio Agrippinu, svoju nećakinju i Kaligulinu sestru, koja ga je uspjela uvjeriti da za svog nasljednika odredi njezinog sina iz prošlog braka – Nerona. Da se Klaudije ne bi predomislio po pitanju nasljednika, Agrippina ga je otrovala gljivama napunjenim otrovom.           

Neron (54 – 68)

Neron (54 – 68)

Neron (54 – 68.), posljednji iz ove dinastije, bio je jedan od najgorih careva čija je tiranija dovela do mnogih pobuna širom Carstva. Slično kao i Kaligula, Neron je svoju vladavinu započeo na pristojan način. Brinuo se o siromašnima, bio pravedan sudac, omogućavao talentiranim i sposobnim ljudima da imaju udjela u političkim odlukama, smanjivao poreze, … Razlog je vjerojatno bio u njegovoj mladosti, jer ga je tada još pod kontrolom držao njegov učitelj i savjetnik, stoički filozof Lucije Seneka. A onda something completely different, Neron je polako ali sigurnu prelazio "na kvasinu". Samog sebe je uvjerio da je vrhunski glumac i glazbenik, pa je počeo nastupati na pozornicama, što je sablažnjavalo pristojne Rimljane. Glavna ambicija postala mu je izgradnja palače koja će biti dostojna ugleda najvećeg svjetskog vladara. Šansu je dobio 64.g. kada je izbio veliki požar u Rimu, koji je uništio gotovo pola Rima, a sam Neron naredio je izgradnju pozornice sa koje je uz liru i apokaliptičnu pozadinu opjevavao propast Troje. Na zgarištu je dao sagraditi veličanstvenu palaču, koju je on nazvao

Oktogonalna soba u Neronovoj Domus Aurea

Oktogonalna soba u Neronovoj Domus Aurea

Domus Aurea (Zlatna kuća), sa svojom ogromnom statuom i raskošnim parkom. Mnogi su ga optuživali da je on dao zapaliti Rim da ostvari svoje graditeljske želje, ali Neron je kao žrtvene jarce odredio kršćane, kojih je mnogo stradalo u progonima koji su započeli. Između ostalih stradali su i Sv. Petar i Pavao.

Silna Neronova ekstravagancija poništila je i neke dobre stvari koje je činio, čak je optužio svog najvjernijeg savjetnika Seneku, koji ga je pokušavao urazumiti, da nešto spletkari protiv njega, pa je Seneka izvršio samoubojstvo. Vrlo brzo takav čin je izvršio i sam Neron, jer nije želio pasti u ruke Pretorijanskoj gardi, a navodno su njegove zadnje riječi bile: "Kakav umjetnik umire sa mnom!"

            Usprkos svemu takvi carevi ne samo da su zadržali nego su i uvećali Augustovu baštinu. Car Klaudije je npr. 47.g. osvojio Britaniu i pretvorio je u novu rimsku provinciju, čime je završio posao koji je započeo još Julije Cezar svojom invazijom na Britaniju 55/54. B.C.

            Centralizacija vlasti je sve više napredovala, tj. carevi su sve manje državnih odluka dopuštali Senatu, već su sve uzimali u svoje ruke. Klaudije npr. gotovo sve državne poslove povjerava svojim asistentima, a oni su većinom bili oslobođeni robovi i to učeni Grci. Klaudijev sistem bio je u stvari početak profesionalne birokracije.

            Faktor koji je dodatno slabio moć Senata bila je Pretorijanska garda, koja se dosta često upetljavala u politiku prisiljavajući Senat da prizna njihove kandidate za careve, tako su na vlast došli npr. Klaudije i Neron, a Senat nije imao sile kojom bi se suprotstavio Pretorijanskoj gardi.

Flavijevska dinastija ( 69 – 96. g. A.D. )

            Vojska je odigrala značajnu ulogu u borbi za vlast nakon Neronove smrti 68.g. A.D., jer su trupe na raznim stranama Carstva podupirale svoje kandidate za cara. Zato je 69. godina poznata kao "godina četiriju careva", na kraju je situaciju stabilizirao Vespazijan (69 – 79.) koji se uspio nametnuti kao solo vladar. On je postao osnivač flavijevske dinastije, nazvane tako prema njegovom srednjem imenu Flavius. Vladao je mudro i po uzoru na Augusta, dakle da se stekne iluzija da netko drugi (Senat!) ima velike ovlasti. Dao je pravo rimskog građanstva svim ne-Rimljanima koji služe u rimskoj vojsci, osigurao udaljenije dijelove Carstva naseljavanjem veterana i izgradnjom cesta i utvrda. Bio je vrlo pažljiv po pitanju financijske opterećenosti građana, pa je poradio i na poreznoj politici. Poznat je i po svojim zadnjim riječima pred smrt (rimski carevi nakon smrti postaju bogovi): "Ah, blago meni! Osjećam kako se pretvaram u Boga".

            Ova dinastija nije dugo trajala, jer su joj članovi bili još samo dva Vespazijanova sina – Tit i Domicijan.

            Titova vladavina (79 – 81.) ostala je poznata po završetku gradnje najvećeg rimskog amfiteatra – Koloseuma, po rušenju Salamonovog hrama nakon ugušivanja židovskog ustanka i po erupciji Vezuva koji je uništio rimske gradove Herkulaneum i Pompeje, a ispod vulkanskog kamenja i pepela ostali su spomenuti gradovi koji su postali raj za arheologe.

            Tiranska vladavina njegovog brata Domicijana (81 – 96.) koštala ga je zdravlja jer je grupa senatora organizirala njegovo ubojstvo čime je završena vladavina Flavijevaca.

Dinastija Antonina ili "pet dobrih careva" ( 96 – 192. g. A.D. )

            Kako je Senat organizirao ubojstvo Domicijana, preuzeo je i glavnu ulogu u izboru novog vladara. Senat se odlučio za mirnog, starog senatora Nervu, koji se pokazao vrlo razboritim vladarom. On je odmah posvojio Trajana kojeg je odredio za svog nasljednika. Takav sistem adopcije, u kojem bi vladar odredio nekog kvalitetnog čovjeka, posinio ga i odredio za nasljednika zadržao se gotovo cijelo jedno stoljeće pa je to razdoblje poznato i pod nazivom "razdoblje pet dobrih careva".

            Općenito uzevši period "pet dobrih careva" bilo je razdoblje najveće moći Rimskog Carstva, koje je do 116.g.A.D. doseglo svoj najveći opseg.

            Car Trajan poveo je svoje trupe niz dolinu Eufrata i Tigrisa i stigao do Perzijskog zaljeva, pa je taj prostor "kolijevke civilizacije" pretvorio u dvije nove provincije – Asirija i Mezopotamija. Trajan je najpoznatiji postao po svom pohodu na Daciju (po prilici današnja Rumunjska) bogatu zlatom, nakon čega je mogao organizirati najduže gladijatorske igre u povijesti Rima koje su trajale 123 dana i uključivale oko 10.000 gladijatora i oko  11.000 divljih zvijeri. U spomen na pobjedu nad Dačanima i ostalim preko dunavskim plemenima dao je podići tzv. Trajanov stup na rimskom Forumu na kojem su prikazane scene iz tih sukoba.           

Hadrijanov zid
Hadrijanov zid
Trajanov nasljednik Hadrijan nastavio je čvrstu vladavinu, a osnovao je neformalno vijeće koje mu je pomagalo u vladavini, tzv. "prijatelji cara" (amici). To vijeće uključivalo je vodeće eksperte tog vremena u rimskom pravu, pa je poduzeo i proceduru standardiziranja građanskog zakona, tj. popisivanje svih zakonskih članaka izdanih kroz stoljeća od strane rimske vlasti. Tek je kasniji bizantski car Justinijan poduzeo tako veliki posao. Hadrijan je bio poznat i po izgradnji u provincijama, a vjerojatno je najpoznatiji po izgradnji tzv. "Hadrijanovog zida" preko Britanije, kao zaštita od Kelta. Poznat je i po izgradnji cijelog jednog grada na Nilu u čast svom umrlom ljubavniku AntinojuAntinopolis.

Hadrijan je učinio jedan potez koji će imati dalekosežne posljedice u budućnosti Carstva, on je zbog potrebe sve većeg broja vojnika radi očuvanja granica dopustio provincijskom stanovništvu i barbarskim narodima stupanje u rimsku vojsku.

            Hadrijana je nasljedio Antonin Pio po kojem je cijela dinastija dobila ime i to je bilo vrijeme potpunog mira u Rimskom Carstvu.

            Takve sreće nije bio posljednji car dinastije Antonina – Marko Aurelije, koji se često morao sukobljavati sa raznim barbarskim plemenima na rimskim limesima Dunavu i Rajni. Jedna njegova vojna operacija bila je posebno zlosretna, jer je njegova vojska povratkom iz Male Azije donijela i kugu koja je izazvala pravu pustoš po Carstvu. Sam Marko Aurelije umro je u Vindaboni (Beč) od posljedice kuge. Najveću grešku učinio je pred kraj svog života - iako je bio obrazovan čovjek koji je nosio i nadimak "car-filozof", sljedbenik stoičke filozofije i autor djela "Samom sebi" – nije nastavio tradiciju usvajanja kvalitetne osobe kao svog nasljednika, nego je to mjesto prepustio svom "niškoristi" sinu Komodu, misleći da će se popraviti, ali ne da se nije popravio nego je Komodova vladavina bila jedna od najekstravagantnijih i najokrutnijih u povijesti Rima. Tako je s njim završilo vrijeme dobrih careva i stabilnosti, i počinje vrijeme krize Rimskog Carstva.

povijesni @ 09:22 |Komentiraj | Komentari: 0
Komentari
 
Brojač posjeta
68609
Reklame
 
Index.hr
Nema zapisa.