Blog o povijesti - Lekcije i skripte iz povijesti
Povijest - Skripte i Lekcije
 
Pretraga Bloga
Loading
 
Lekcije
LEKCIJE IZ POVIJESTI ZA PRVI RAZRED SREDNJE ŠKOLE LEKCIJE IZ POVIJESTI ZA DRUGI RAZRED SREDNJE ŠKOLE LEKCIJE IZ POVIJESTI ZA TREĆI RAZRED SREDNJE ŠKOLE LEKCIJE IZ POVIJESTI ZA ČETVRTI RAZRED SREDNJE ŠKOLE KONTAKT
Blog
subota, ožujak 23, 2013
Rimsko carstvo - Lekcije iz povijesti za prvi razred srednje škole

Drugi Trijumvirat

            Brut, Kasije i ostali protivnici Cezarove samovlade pomislili su da je nakon Cezarova ubojstva moguće restaurirati Republiku. Problem je što nisu vodili računa o tome da su Cezarovi zapovjednici još uvijek imali kontrolu nad vojskom, a jedan od njegovih najsposobnijih generala bio je Marko Antonije, koji je ujedno bio i konzul za 44.g.B.C.

            Marko Antonije pokušao je iskoristiti svoj položaj i preuzeti zapovjedništvo u Cisalpinskoj Galiji, što je okrenulo Senat protiv njega, a jedan od najžešćih kritičara i protivnika bio mu je Ciceron.

Slika 1: Marlon Brando u ulozi Marka Antonija
Slika 1: Marlon Brando u ulozi Marka Antonija
U skupini zapovjednika koje je Senat ovlastio za akciju protiv Marka Antonija bio je i Cezarov posinak – Gaj Julije Cezar Octavijan. Slavno ime osiguralo mu je podršku bivših Cezarovih vojnika, a takva situacija dovela ga je u političku suradnju s Markom Antonijem, jer su obojica shvatila da Senat namjerava poništiti svako Cezarovo naslijeđe iz kojeg obojica crpe svoju političku i vojnu snagu.

            Octavijan i Marko Antonije uveli su u svoje partnerstvo još jednog vojnog zapovjednika – Lepida, i formirali tzv. Drugi Trijumvirat (43 – 33 B.C.). Slično kao Sula, sa svojim vojskama su okupirali Rim i natjerali Senat da ih prizna kao vojne vlasti Rima. Tribuni su morali izdati zakon kojim dobivaju kontrolu u državi na rok od 5 godina, a nakon isteka produženo je na još 5 godina.

            Njihovi protivnici, a posebno se to odnosi na Bruta i Kasija, povlače se na Istok gdje preuzimaju kontrolu nad Sirijom i Makedonijom, ali Trijumviri ih nisu pustili da dugo uživaju, nego su krenuli u vojni pohod protiv njih, a do odlučujuće bitke došlo je 42.B.C. kod Filipa u sjevernoj Grčkoj.                    

Slika 2: Octavian August
Slika 2: Octavian August
Da bi što čvršće uspostavili svoju kontrolu u Rimu, bogato su nagrađivali svoje pristalice i vojnike, a najčešće se to radilo oduzimanjem zemlje od političkih protivnika, a dobar uzor za to bila im je Sulina diktatura, od kojega su preuzeli i obračun s političkim protivnicima bez ikakvog suđenja, a jedan od stradalih u čistkama bio je i Ciceron.

Sukob među Trijumvirima

            Kao što to obično biva, želja za sve većom političkom moći dovodi do sumnji i napetosti među Trijumvirima, posebno između Marka Antonija i Octavijana. Lepid, kao najslabiji među njima lako je maknut nakon pokušaja oduzimanja Sicilije od Octavijana. Kako je glavni razlog raspada Trijumvirata bila borba za vrhovnu moć, u prednosti je bio Octavijan, jer je boravio "bliže oltaru", tj. središtu moći – Rimu. Za razliku od njega Marko Antonije je dugo boravio na Istoku, posebno u Egiptu gdje je kao i Cezar potpuno "otkačio" na draži ljupke Kleopatre. U ljubavnoj zasljepljenosti Marko Antonije obećao je proširenje egipatskog kraljevstva prema Palestini, a vjerojatno je i svojoj dvojici sinova, koje je imao s Kleopatrom obećao neke rimske teritorije na Istoku.

            Octavijan je sve to jako dobro iskoristio protiv Marka Antonija i optužio ga za izdaju Rima, a time je u potpunosti okrenuo javnost protiv Marka Antonija, što mu je olakšalo vojni pohod protiv njega. Do jedine i odlučujuće bitke došlo je 31.B.C. kod rta Akcija na zapadnoj obali Grčke, nakon koje su poraženi Marko Antonije i Kleopatra "zbrisali" u Egipat, a Antonijeva se vojska predala Octavijanu.

Slika 3: Umjetnički prikaz bitke kod Akcija
Slika 3: Umjetnički prikaz bitke kod Akcija
Marko Antonije je izvršio samoubojstvo, a Kleopatra je pokušala svoje najjače oružje – šarm i ljepotu upotrijebiti i za zavođenje Octavijana, ali je shvatila da je on tvrdi orah i da ovaj put neće uspjeti. Da ne bi završila kao ukras Octavijanove trijumfalne parade u Rimu, i ona se odlučila na oduzimanje života, prema nekim izvorima to je učinila stavivši zmiju-otrovnicu na svoja prsa. Sa smrću Kleopatre skončalo je zadnje makedonsko kraljevstvo, a time i helenističko doba započelo smrću Aleksandra Velikog, 323.g.B.C.


Vladavina Octavijana Augusta do 14.g.A.D.

            Kada se Octavijan 29.B.C. vratio iz Egipta u Rim, njegova je vlast bila potpuna. Bio je na čelu ogromne vojske kojom su zapovijedali njemu odani generali. Glavni Octavijanov problem bio je, kako vladati, a da u javnosti ne djeluje kao autokrat, što je Cezara koštalo glave.

            Zato je zadržao sve republikanske funkcije, kandidati su se i dalje natjecali za javne službe, ali samo oni koje je on odredio; Senat je i dalje donosio odluke, ali samo onakve koje su Octavijanu odgovarale. U niti jednom trenutku vladavine nije objavio da je pretvorio Rimsku Republiku u Carstvo, tako da nema službenog početka Rimskog Carstva.

            Najčešće se kao datacija početka Rimskog Carstva uzima godina 27.B.C., jer je Octavijan te godine postao imperator, tj. preuzeo vojno zapovjedništvo u svim rubnim provincijama – Hispanija, Galija, Sirija…, a na tim područjima bila je koncentrirana glavnina rimskih legija, što dodatno povećava njegovu snagu. Svojim provincijama vladao je (kao Pompej) preko asistenata (legata), jer nije želio napuštati Rim dok u potpunosti ne osigura svoju kontrolu. Teritorij Egipta nije pretvoren u provinciju nego je postao privatni posjed Octavijanov.

            Senat je iste godine dodijelio Octavijanu naziv August (uzvišeni, posvećeni), koji nije donosio neku dodatnu vlast, ali je značajan zbog polubožanskog prizvuka, što je pojačavalo njegovu veličanstvenost.

            Senat mu je 23.B.C. dodijelio dvije dodatne ovlasti koje su doprinosile njegovoj političkoj moći. Imperium mu je proširen na cijeli rimski teritorij, te je preuzeo funkciju plebejskog tribuna, čime sebe označava kao zaštitnika običnog puka.

            Najčešća titula kojom se Octavijan koristio bila je ona princepsa, stara republikanska titula koju je nosio stariji senator i bivši konzul koji je imao prvi pravo na govor u Senatu. Iz tog razloga se vladavina Octavijana Augusta naziva Principat.

            Duga vladavina od 27.B.C. do 14.A.D. omogućila mu je uspostavu potpune autokracije. Osigurao je plaćanje iz državnog budžeta za vojnike čiji je rok službe trajao 20 godina, a time je osigurao lojalnost vojske državi, a ne pojedinim zapovjednicima. Snažnom i lojalnom vojskom proširio je i osigurao granice Rimskog Carstva na prirodnim limesima (granicama) – Rajni i Dunavu. August je utemeljio i Pretorijansku gardu koja je bila stacionirana u Rimu. Sastojala se od oko 9000 vojnika, koji su morali biti Talijani. Lojalnost se osiguravala većom plaćom od običnih vojnika, a služili su kao osobna Augustova garda i neka vrsta policije u Rimu. U budućnosti će oni igrati veliku ulogu u postavljanju nekih careva na prijestolje.

Slika 4: Pretorijanska garda
Slika 4: Pretorijanska garda
August je preuzeo i ulogu Pontifex Maximusa, tj. vrhovnog svećenika, a jedna od prvih odluka koje je donio kao Pontifex Maximus bilo je uvrštavanje Julija Cezara među božanstva, a čak je izgradio hram posvećen "Božanskom Juliju". Samog sebe je prozvao "Divi Filius" (božanski sin), iako je bio samo adoptirani sin Julija Cezara, ali to mu je poslužilo kao mali trik kojim je želio navesti ljude da pomisle da iako nije božanstvo može to postati.  Iz istog razloga je sponzorirao izgradnju hramova posvećenih Rimu i Augustu, čime je sugerirao javnosti da bi vladara trebalo obožavati. Na taj je način, malo po malo stvarao kult ličnosti te je nakon smrti pretvoren u božanstvo, a to je poslužilo kao dobar primjer mnogim kasnijim carevima.

            Kasnije godine Augustove vladavine donijele su veliki prosperitet Rimu, jer vođenje ratova koji su iscrpljivali državu su prestali pa je Rim uživao u sigurnosti, što je dovelo do velike kulturne kreativnosti. Obično se to razdoblje u Rimu naziva Pax Romana (Rimski mir).

U to je vrijeme August bio posebno poduzetan u izgradnji hramova, a najpoznatiji je Panteon, hram svih bogova zaštitnika Julijevaca, a zbog takve velike izgradnje ostala je izreka "da je August našao Rim izgrađen od cigli, a ostavio ga je u mramoru".

            August je donio mnoge zakone u korist rimske obitelji, a moguće je da je na takve poteze bio potaknut velikim gubicima u ukupnoj populaciji tijekom mnogih građanskih ratova u bliskoj prošlosti. Donio je npr. zakon koji uključuje mnoge privilegije za očeve koji imaju troje ili više djece; također je izdao zakon kojim su se strogo kažnjavali preljubnici i sl.

povijesni @ 10:18 |Komentiraj | Komentari: 0
Komentari
 
Brojač posjeta
68609
Reklame
 
Index.hr
Nema zapisa.