Blog o povijesti - Lekcije i skripte iz povijesti
Povijest - Skripte i Lekcije
 
Pretraga Bloga
Loading
 
Lekcije
LEKCIJE IZ POVIJESTI ZA PRVI RAZRED SREDNJE ŠKOLE LEKCIJE IZ POVIJESTI ZA DRUGI RAZRED SREDNJE ŠKOLE LEKCIJE IZ POVIJESTI ZA TREĆI RAZRED SREDNJE ŠKOLE LEKCIJE IZ POVIJESTI ZA ČETVRTI RAZRED SREDNJE ŠKOLE KONTAKT
Blog
ponedjeljak, listopad 15, 2012
Grčka civilizacija - Lekcije iz povijesti za prvi razred srednje škole

UMJETNOST ANTIČKE GRČKE

Arhitektura

            Korijeni grčke kulture pa naravno i arhitekture, utemeljeni su u razdoblju mikenske civilizacije, kada nastaju prvi utvrđeni gradovi, prva monumentalna arhitektonska djela, među kojima se ističu Lavlja vrata na Mikeni. Grčka arhitektura kulminira monumentalnim hramovima klasičnog doba, te se nastavlja planski podizanim gradovima i svetištima helenističkog razdoblja.

            Karakteristična grčka građevina je kameni hram na stupovima, koji se posvećuje bogu ili božici zaštitniku polisa, a tipični hram ima pravokutnu strukturu i statuu zaštitnika na zadnjem kraju unutrašnjosti hrama.

Stari Grci razvili su tri glavna arhitektonska stila ili reda koji određuju izgled hrama:

  • Dorski stil – najstariji i najjednostavniji stil, koji se razvio na grčkom kopnu i na jugu Italije. Najveličanstveniji spomenik dorskog reda je Partenon na atenskoj Akropoli.
  • Jonski stil – nešto je mlađi i elegantniji, a razvio se u Joniji i na otocima Egejskog mora. Najljepši primjeri jonskog reda su hramovi Atene Nike i Erehtejon na Akropoli.
  • Korintski stil – najmlađi i najkićeniji, kod kojeg glava stupa oponaša lišće akantusa. Ovaj stil je učestaliji u kasnijoj rimskoj arhitekturi.
Najljepši primjer starogrčke arhitekture klasičnog razdoblja zasigurno je atenska Akropola, tj. cijeli kompleks hramova koji su podignuti na toj lokaciji. Nakon poraza Perzijanaca 479.B.C. i dužeg razdoblja mira, Periklo je koristeći novac od Atenskog pomorskog saveza pokrenuo enorman projekt reizgradnje Akropole što je rezultiralo majstorskim djelima tadašnje arhitekture. Dužno poštovanje za svu veličanstvenog izgleda Akropole moramo odati Fidiji, po mnogima najslavnijem kiparu svih vremena, za kojega se govori da je nadgledao gotovo sve radove na Akropoli, a sam je autor velikog broja reljefa koji ukrašavaju frizove i zabate hramova. Fidija je načinio i kip Atene Promahos, koja je stajala na središnjem djelu Akropole i bila je izrađena sva od bronce. Izvori iz tog vremena kažu da se vrh koplja koje je držala u ruci i njena kaciga moglo vidjeti sa velike udaljenosti, pa je ta statua služila i kao putokaz atenskim pomorcima prilikom vraćanja doma.

  • Propileje – glavni ulaz na Akropolu, nazvan po monumentalnom stubištu koje vodi do kolonade u jonskom stilu, kojom se zatim ulazi na Akropolu. Propileje je projektirao jedan od velikana starogrčke arhitekture, Mneziklo.
  • Hram Atene Nike – prvi hram koji se ugleda kada se prođu Propileje. Autor ovog hrama izgrađenog u jonskom stilu bio je Kalikrat, a hram je posvećen božici Ateni – donositeljici pobjede (Nika = pobjeda).
 
 

  • Partenon – u potpunosti od mramora i smatra se najsavršenijim djelom grčke arhitekture. Projektirali su ga u dorskom stilu graditelji Kalikrat i Iktin, a sam hram posvećen je božici Ateni Partenos ili Ateni Djevici, čija je statua, koju je načinio Fidija od bjelokosti i zlata bila u unutrašnjosti hrama.
 



  • Erehtejon – ime je dobio prema heroju ili mitskom atenskom kralju Erehteju, a unutar hrama bila je najsvetija statua Atenjanima, Atena Polias ili Atena zaštitnica polisa. Erehtejon je u jonskom stilu projektirao Mneziklo, a posebnu eleganciju daju mu šest stupova u formi ženskih figura koje se nazivaju karijatide.
 Kiparstvo

            Kiparstvo se od prvih početaka bavi prikazivanjem lika čovjeka, a poznato je da su u vjerskim predodžbama Helena i sva božanstva imala ljudska obličja, pa su Grci znali svoje bogove prikazivati u sasvim običnim pozama (npr. božica Atena koja popravlja svoju sandalu), što je bilo gotovo nedopustivo u ostalim civilizacijama tog vremena.

            Karakteristični oblici skulptura u arhajskom razdoblju ili razdoblju grčke renesanse bili su kourosi – skulpture golih mladića i kore – skulpture odjevenih djevojaka. Najčešće prikazuju ideal mladosti i ljepote što je trebalo zadovoljiti bogove kojima su ti kipovi posvećeni.           

Najpoznatija karakteristika arhajskih figura bio je zagonetni smiješak na licu (tzv. arhajski osmijeh), koji je imao ulogu maskiranja i prikrivanja bilo kakvih osjećaja koje bi promatrač mogao izvući, te relativna statičnost tih figura u čemu se još očituje kiparski utjecaj Egipta.

            Klasično doba grčkog kiparstva započelo je u razdoblju blagotvornog mira i napretka nakon grčko – perzijskih ratova, koje je obilježeno Periklovim utjecajem. Među umjetnicima – kiparima ističe se Miron, koji je u svom brončanom Bacaču diska (Discobolos) izrazio savršeni sklad pokreta i zamaha.           

Najveća umjetnička ličnost tog vremena bio je Fidija, najslavniji kipar svih vremena, ali od njegovih monumentalnih djela što ih je izradio za Partenon i Zeusov hram u Olimpiji nije sačuvano ništa, poznati su nam samo iz opisa suvremenika i po replikama iz rimskog doba. Ostali su nam samo ulomci veličanstvenih reljefa koje je uradio na zabatima, metopama i frizovima Partenona, a koji se danas mogu vidjeti u Britanskom muzeju u Londonu.           

Još je jedan sjajan kipar tog vremena – Poliklet, koji je izradio snažni mladenački lik Dorifora (Kopljonoše). Savršeni razmjeri njegovog tijela predstavljaju "kanon", tj. uzor za odnose i razmjere između pojedinih dijelova trupa i udova.

Slikarstvo

            Slikarstvo Helena razorilo je vrijeme, ali je ipak odraz grčke slikarske umjetnosti ostao sačuvan u primijenjenoj umjetnosti, a to su slike na vazama i raznom glinenom posuđu. Te su se posude oduvijek oslikavale ornamentima i ukrasima, a prema načinu oslikavanja određivan je i stil grčkog slikarstva.

 

  • Geometrijski stil – u najstarije vrijeme keramika se oslikavala raznim linearnim ukrasima, kojima se ovisno i o platežnoj moći naručitelja prelazilo i na stilizirano prikazivanje ljudi, mitoloških likova i životinja
  • Crnofiguralni stil – sve se više slikarstvo na keramici okreće prikazivanju svakidašnjeg života, a likovi se slikaju crnom bojom kao silhuete na crvenkastoj, prirodnoj boji podloge
  • Crvenofiguralni stil – oko VI st. B.C. slijedi obrat, jer se čitava površina posude prekriva crnim namazom boje, a likovi se izostavljaju i tako ostaju crvenkaste boje, tj. prirodne boje pečene gline. Tako je nastao stil crvenih figura, u kojem je umijeće oslikavanja keramike doseglo vrhunac.
povijesni @ 19:56 |Komentiraj | Komentari: 0
Komentari
 
Brojač posjeta
65916
Reklame
 
Index.hr
Nema zapisa.