Blog o povijesti - Lekcije i skripte iz povijesti
Povijest - Skripte i Lekcije
 
Pretraga Bloga
Loading
 
Lekcije
LEKCIJE IZ POVIJESTI ZA PRVI RAZRED SREDNJE ŠKOLE LEKCIJE IZ POVIJESTI ZA DRUGI RAZRED SREDNJE ŠKOLE LEKCIJE IZ POVIJESTI ZA TREĆI RAZRED SREDNJE ŠKOLE LEKCIJE IZ POVIJESTI ZA ČETVRTI RAZRED SREDNJE ŠKOLE KONTAKT
Blog
utorak, rujan 11, 2012
Grčka civilizacija - Lekcije iz povijesti za prvi razred srednje škole

  Sparta

            Spartu su osnovali Dorani, a smjestila se na poluotoku Peloponezu u pokrajini Lakoniji. Sparta je bila zatvoreno, vojničko društvo, nimalo vično intelektualnim ili kulturnim djelatnostima, sumnjičavo prema strancima i zatvoreno utjecajima vanjskog svijeta.

            Spartanci su vjerovali da je njihov jedinstveni sistem kreiran od strane legendarnog zakonodavca Likurga, za koga se pretpostavlja da je živio u 8.st.B.C., a sam je ustav, prema vjerovanju Spartanaca, sačinio pod božanskom kontrolom.

            Militarizam spartanskog društva bio je odgovor na problem zajednički gotovo svim grčkim polisima: prenaseljenost i s tim u vezi nedostatnost hrane. Sparta nije kao ostali grčki polisi riješila taj problem osnivajući kolonije, nego se posvetila osvajanju plodnih područja u svojoj okolici, prije svega Mesenijsku ravnicu, a sami Mesenjani postali su državni robovi u Sparti. Mesenjanski teritorij podijeljen je među Spartancima, koji od tada provode život u stalnom vojnom treningu, u svrhu održavanja kontrole nad mnogobrojnijim Mesenjanima. Zbog toga je postojala stroga klasifikacija stanovništva na spartanskom teritoriju.           

Spartanski hopliti

Slika 1: Spartanski hopliti, za koje je postojala gotovo religijska uvjerenost u njihovu nepobjedivost, a to imaju prije svega zahvaliti svojoj asketskoj discipliniranosti.

Samo oni sa dokazanim čistim podrijetlom mogli su biti građani Sparte, a nazivali su se Spartijati ili još češće Jednaki, i imali su jednaka zakonska prava. Nije ih bilo više od 9.000.

Oko Sparte postojala su brojna sela koja su imala lokalnu autonomiju, u njima su živjeli Perijeci (u grubom prijevodu susjedi-Perioikoi), koji su imali osobnu slobodu, ali nisu imali nikakva politička prava u Sparti, većinom su se bavili obrtom i trgovinom, a Spartijatima su bili dužni plaćati godišnja davanja.

            Najniža klasa bili su Heloti, većinom pokoreni Mesenjani. Nisu imali nikakva prava te su služili kao državni robovi, tj. nitko ih nije mogao privatno posjedovati, niti kupovati ili prodavati.

            Vlast u Sparti bila je mješavina monarhije, oligarhije i demokracije. Skupština Jednakih bila je demokratski element, u koju su mogli ući svi punopravni Spartanci stariji od 30g., ali ograničene moći, jer je prava vlast bila u rukama drugih institucija. Postojala su dva kralja, koji su bili manje kraljevi, a više zapovjednici vojske ili glavni svećenici. Vijeće staraca ili Geruzija (gerousia), brojala je 28 ljudi starijih od 60 g., plus dva kralja. Najvažniju polugu vlasti predstavljalo je pet efora (nadglednici), koji su se birali godišnje, i svaki pripadnik Jednakih mogao se kandidirati za tu dužnost.

Slika 2: Shematski prikaz funkcioniranja vlasti u Sparti

Slika 2: Shematski prikaz funkcioniranja vlasti u Sparti

Kako je spartansko društvo bilo prije svega vojničko društvo, sve je bilo prilagođeno vojničkoj jednostavnosti. Najčešća hrana bila je komad svinjetine kuhane u svojoj krvi, a na kraju se dodalo samo soli i octa. Da bi obeshrabrili bogaćenje i potrošnju, nisu izdavali kovani novac, nego su im kao platežno sredstvo služile teške željezne šipke.

            Školski sistem u Sparti, poznat pod nazivom agoge (odgoj), obučavao je mušku djecu prije svega da budu vojnici, a za to su morali biti potpuno zdravi. Nakon rođenja bebe bi pregledavali državni inspektori, i samo " ispravna " djeca mogla su nastaviti život, dok su ona sa bilo kakvom deformacijom bila odbačena.

            U razdoblju od 7. do 18. godine, odvojeni od svojih obitelji, dječaci bi prolazili rigorozan trening u sklopu agoge. Sve se svodilo na psihofizičko jačanje, a čitanje i pisanje naučili bi taman u tolikoj mjeri da mogu npr. pročitati poruku od svojih zapovjednika. Većina mladića u dobi od 18 do 20 g. služila je u kriptijama (oblik tajnih službi), i boravili su u Mesenskim brdima, gdje su preživljavali lovom i krađom. Glavni zadatak bio im je špijuniranje uvijek pobunjenih mesenjanskih helota, koje su mogli i ubijati nekažnjeno, jer je ionako Sparta svake godine objavljivala rat protiv Mesenjana. Kada napune 20g., svi Jednaki postaju hopliti, pa u vojsci služe sve do 60g. života. U tako jakoj i uvježbanoj vojsci leže i razlozi zašto Sparta nije imala obrambene zidove, jer stanovnici Sparte tvrdili su da je najbolji zid sazidan od spartanskih muškaraca.

            Sparta je samim geografskim položajem između dva planinska masiva bila odvojena od ostalih grčkih polisa, a ta izoliranost pojačana je i državnom politikom. Potreba  za vojnom snagom u spartanskoj državi, onemogućavala je Sparti da se uključi u međunarodnu trgovinu tog vremena, a osim toga trgovina s ostalima bila je otežana i neprihvaćanjem kovanog novca u Sparti, gdje kao platežno sredstvo služe bezvrijedne željezne šipke. Spomenuta izolacija od ostalih grčkih polisa i rigorozni vojnički život osjetili su se i u načinu govora kojim su se služili Spartanci – tzv. lakonski govor ( izraziti svaku misao na najjednostavniji i najkraći način ).

ATENA


Akropola

Slika 3: U središtu fotografije je Akropola, sa svojim znamenitim hramovima, a u pozadini se vidi luka Pirej, koja je bila osnova bogatstva i pomorske snage Atene.

Atena je bila grad Jonjana koji je u kasnijem razvoju postao centar antičke demokracije, znanosti, umjetnosti i filozofije. Smještena na poluotoku Atika, blizu mora i dobre luke – Pirej, što je Ateni kasnije otvaralo trgovačke mogućnosti. Kako je Atena bila najjači polis na poluotoku Atici, logično je da se ujedinjenje Atike ostvarilo pod njezinom prevlašću, a prema legendi ujedinjenje Atike djelo je kralja Tezeja.

            Kao i u gotovo svim grčkim polisima, i u Ateni je do oko 7.st.B.C., na čelu bio kralj ( bazilej ), kojemu je glavni savjetodavni organ bilo vijeće starijih AtenjanaAreopag ( naziv prema brdu posvećenom bogu rata, Aresu, gdje je Areopag zasjedao ).

            Ukidanjem monarhije (oko 683.g.B.C.), Atenom vladaju arhonti (upravnici), kojih je najčešće bilo devet, a čine ih eupatridi (aristokrati) iz moćnijih zemljoposjedničkih obitelji. Bili su birani na rok od jedne godine, a nakon toga postaju doživotni članovi Areopaga, pa nije teško zaključiti da je najveći utjecaj na državničke poslove u Ateni imao Areopag, makar je u teoriji vrhovnu zakonodavnu ulogu imala eklezija (narodna skupština), u koju su ulazili svi punopravni Atenjani.

            Tijekom 7.st.B.C. dolazi do društvenih promjena, ne samo u Ateni nego i u većini grčkih polisa. Pojavom kovanog novca (prvo u Lidiji) stvara se sloj novih bogataša, većinom trgovaca maslinovim uljem, a zatim i raznih obrtnika, brodovlasnika…, ali nemaju nikakve političke moći, jer je ona u rukama ljudi plemenitog roda, tj. eupatrida. Počinju se suprotstavljati eupatridima, osjećajući nepravednu raspodjelu političke moći.

            Pojavila se još jedna skupina nezadovoljnika, a to su mali zemljoposjednici koji su se često zaduživali kod eupatrida, a u krajnjoj nuždi vraćanje dugova garantirali su i zalaganjem svoje osobne slobode, što je u velikom broju slučajeva rezultiralo padanjem osiromašenih seljaka u dužničko ropstvo.

            Zbog tog nezadovoljstva i bogatog i siromašnog atenskog demosa vladavinom eupatrida, revolucija se mogla osjetiti u zraku, pa su se što prije morali poduzeti neki koraci prema reformama u atenskom društvu i zakonodavstvu.

Drakonove reforme, 621.g.B.C. – sastavio je i objavio zbornik krivičnog zakonodavstva (on je jedini sačuvan u cijelosti), koji se najviše pamti po strogim kaznama (drakonske kazne) pa se znalo reći da je " pisan krvlju ". Drakonov zbornik nije ublažio socijalne muke Atenjana, ali je sam čin objavljivanja zakona smanjio mogućnost zloupotrebe suda od strane eupatrida.

Solon

Slika 4: Solon - jedan od zaslužnijih ljudi za kasniju uspostavu atenske demokracije, što i ne čudi ako se uzme u obzir da je svrstavan među sedam mudraca starog vijeka.

Solonove reforme, 594.g.B.C. – svjestan da su vrlo male nade da siromašni zemljoposjednici ikada vrate svoje dugove, Solon je povukao najjednostavniji mogući potez: poništio je sve dugove. Jednim potezom svi seljaci koji su pali u dužničko ropstvo postali su slobodni, samo je zemlja koju su nekad posjedovali ostala u rukama novih vlasnika. Solonova je najveća zasluga u sprječavanju izbijanja eventualnog građanskog rata.           

Solon je učinio i temeljite promjene u atenskoj vlasti i zakonodavstvu, tj. osigurao je mogućnost sudjelovanja u vlasti prema kriteriju osobnog bogatstva, a ne prema podrijetlu. Takav sistem naziva se timokracija (grč. timė – procjena imetka) – društvena podjela temeljena na bogatstvu, prema kojem su se određivala prava i obveze.

            Podijelio je Atenjane u četiri klase prema imovinskom statusu, iz čega zatim proizlaze prava (sudjelovanje u vlasti) i obveze (sudjelovanje u ratu), a bogatstvo se mjerilo mjerama žita ili ulja (jedna medimna – oko 52-53 litre):

  1. Pentakosiomedimni – više od 500 medimni žita ili ulja; vodeći položaji u polisu i u vojsci; u ratu o svom trošku grade brodove  
  2. Hipei (vitezovi) – od 300 do 500 medimni; postajali su državni službenici; bili su konjanici u ratu  
  3. Zeugiti – od 200 do 300 medimni; nisu mogli biti birani na državne položaje; u ratu su služili kao hopliti  
  4. Teti – ispod 200 medimni; nisu mogli biti birani na državne položaje; u ratu su bili lako naoružani pješaci
Ovakvom podjelom Solon je osigurao sudjelovanje u vlasti i novim bogatašima, koji nisu bili eupatridi, a da bi umanjio utjecaj Areopaga, koji je bio utvrda eupatrida, utemeljio je Vijeće 400 ili Bule, u koje su ulazili pripadnici svih klasa osim teti. Minimum političkih prava osiguran je i najsiromašnijim Atenjanima, tj. tetima, naime oni su mogli sudjelovati u radu eklezije i novoosnovane helijeje (Narodni sud). Solon je uredio i način glasanja u ekleziji, od tada se glasalo brojanjem ruku, a ne više izvikivanjem.

            Oslobađanje seljaka od dugova i ropstva ipak nije oslobodilo seljaka od gladi, pa je sada zaduženog gladnog seljaka zamijenio slobodni gladni seljak, a istovremeno niti eupatridi nisu bili zadovoljni reformama, jer su morali dijeliti vlast sa novim bogatašima, pa je nezadovoljstvo djelom ostalo i nakon Solonovih reformi.

Pizistratova tiranida, II.pol.6.st.B.C. – ovakvo nezadovoljstvo bilo je plodno tlo za Pizistrata, jednog od atenskih vojnih vođa, kojeg su podržavali siromašni seljaci i teti (a njih je bilo više od polovine ukupnog stanovništva), uz čiju je pomoć preuzeo vlast i uspostavio tiranidu. Kao nagradu za pruženu podršku dodijelio je zemlju mnogim seljacima-bezemljašima, a nju je konfiscirao eupatridima koji su mu se suprotstavljali. Glavni cilj koji je bio vidljiv već na početku Pizistratove tiranide bio je slomiti utjecaj eupatrida na demos, a kako je u tome na kraju i uspio, u velikoj je mjeri doprinio uspostavi demokracije u Ateni.

            Pizistrat je centraliziranjem javne uprave i sudstva uništio lokalni utjecaj eupatrida, koji time gube funkcije koje su prije obavljali za svoje pripadnike demosa (iz istog plemena), i zbog čega je demos bio o njima ovisan. To se prije svega odnosilo na sudske poslove (eupatridi su bili lokalni suci), te na financijske poslove (demos se obraćao eupatridima ako im je trebao nekakav kredit), zato je Pizistrat postavio svoje suce koji su putovali zemljom i rješavali sporove, te je utemeljio fond za pomoć siromašnim seljacima i naročito poticao uzgoj maslina.

            Potkopavao je ugled eupatrida i na druge načine, posebno u kulturi i graditeljstvu, koje je prije njega ovisilo o sponzorstvu pojedinih bogatih obitelji. Pizistrat je želio pokazati da pokroviteljstvo države može donijeti puno bolje rezultate, pa je započeo sa velikim graditeljskim programom javnih radova, što je omogućilo i najsiromašnijim stanovnicima da nešto zarade. Sagrađena je nova vijećnica, atenski vodovod, hram gradskoj zaštitnici, božici Ateni, hram bogu Zeusu, koji je trebao biti najveći grčki hram, ali dovršili su ga tek Rimljani 120.g.B.C.

            Eupatridi su imali utjecaj i preko mnoštva malih religijskih središta širom Atike, u čast raznih bogova, a Pizistrat im je i to oduzeo uvođenjem i veličanjem sveatičkih svetkovina i bogova. Najpoznatije su bile Panatenejske igre u čast božice Atene i Dionizijske svečanosti u čast bogu Dionizu, kada su pjesnici izvodili svoja djela posvećena Dionizu, što je postalo temelj grčke drame. Poznato je da je Pizistrat poticao recitiranje  Homerovih epova, pa postoje neke pretpostavke da je on zaslužan za prvo zapisivanje Ilijade i Odiseje.(?)

            Njegovi sinovi Hipija i Hiparh nisu bili tako uspješni kao on, Hiparh je ubijen, a Hipija je bio primoran pobjeći iz Atene (za to je posebno bio zaslužan Klisten iz moćne obitelji Alkmeonida, kojemu je pomogla spartanska vojska).

Klistenove reforme, 510.g.B.C. – glavna karakteristika Klistenovih reformi bila bi mogućnost aktivnog sudjelovanja u političkom životu Atene, - tj., birati i biti biran, svih slojeva stanovništva. Takva mogućnost nije postojala samo za robove, strance (meteci) i žene (to nije niti čudno jer su žene prvi puta dobile politička prava 1893.g., na Novom Zelandu).

            Slično kao i Pizistrat, i on se u svojim reformnim nastojanjima oslanjao na pripadnike demosa, pokušavajući utjecaj eupatrida smanjiti na minimum (iako je i sam bio aristokratskog roda). Staru rodovsko-plemensku podjelu stanovništva, zamijenio je novom teritorijalnom

podjelom. Umjesto dotadašnje četiri rodbinske file (plemena), podijelio je sve Atenjane u deset teritorijalnih fila i time u potpunosti izmiješao stanovništvo. Time je Klisten onemogućio dominaciju uskih, lokalnih interesa, jer su se u novoj fili nalazili izmiješani pripadnici svih starih rodovskih fila, pa više nije bilo mogućnosti prevage.           

Shematizirani prikaz atenske demokracije u vrijeme Klistena.

Slika 5: Shematizirani prikaz atenske demokracije u vrijeme Klistena.

Nova institucija je bila i Vijeće 500, koje je zamijenilo Solonovo Vijeće 400, a u novo vijeće ulazilo je po 50 predstavnika svake od deset fila. Svi muškarci stariji od 30 g., bez obzira na imovinsko stanje i krvno podrijetlo, mogli su biti kandidati za rad u Vijeću 500. Novi članovi su birani ždrijebom na rok od godinu dana, jer se sastav vijeća mijenjao svake godine, a nitko nije mogao biti izabran više od dva puta. Na taj je način gotovo svaki Atenjanin imao šanse jedanput u životu postati član Vijeća 500.


Slika 7: Jednom godišnje bi Atenjani imali mogućnost birati čovjeka za kojega misle da predstavlja najveću opasnost po državu. Biranje se vršilo zapisivanjem imena na ostrakon, tj. komadić keramike kakav je prikazan na slici, i na kojem je zapisano ime Temistokla. Bilo je potrebno 6.000 glasova da bi se nekoga moglo protjerati iz grada na 10 g. Po isteku 10 g. dotični se može slobodno vratiti, a čeka ga i njegova imovina koju je ostavi.

Interesantniji dio Klistenovog sistema bio je tzv. "ostrac(k)izam" – jednom godišnje Atenjani su mogli glasanjem izabrati čovjeka kojeg smatraju prijetnjom u polisu, a " pobjednik " bi dobio izgon iz Atene na deset godina, bez konfisciranja vlasništva.

povijesni @ 00:27 |Komentiraj | Komentari: 0
Komentari
 
Brojač posjeta
65916
Reklame
 
Index.hr
Nema zapisa.