Blog o povijesti - Lekcije i skripte iz povijesti
Povijest - Skripte i Lekcije
 
Pretraga Bloga
Loading
 
Lekcije
LEKCIJE IZ POVIJESTI ZA PRVI RAZRED SREDNJE ŠKOLE LEKCIJE IZ POVIJESTI ZA DRUGI RAZRED SREDNJE ŠKOLE LEKCIJE IZ POVIJESTI ZA TREĆI RAZRED SREDNJE ŠKOLE LEKCIJE IZ POVIJESTI ZA ČETVRTI RAZRED SREDNJE ŠKOLE KONTAKT
Blog
utorak, rujan 11, 2012
Perzijsko kraljevstvo - Lekcije iz povijesti za prvi razred srednje škole

Ustroj Perzijskog Kraljevstva

            Indoeuropski narodi Medijci i Perzijanci naselili su područje zapadnog Irana najranije do 15.st.B.C., i bili su povezani vrlo sličnim jezikom i običajima. U prvo vrijeme Medijci su vladali Perzijancima, ali situacija se okrenula polovinom 6.st.B.C., kada je mladi i energični perzijski kralj Kir Veliki (6.st.B.C.) iznenada pokorio Medijce.           

Perzijski vladar Kambiz

Slika 1: Perzijski vladar Kambiz, sin Kira Velikog, koji je gotovo cijelu svoju vladavinu proveo u osvajanju Egipta. Herodot je o njemu pisao kao o svirepom tiraninu, koji je navodno ubio egipatskog svetog bika Apisa, ali je to vjerojatno bila grčka propaganda. Na slici vidimo kako Kambiz sa svojim trupama juriša na egipatski grad. Znajući za egipatsko obožavanje mačaka, Kambiz i njegovi ljudi koriste mačke kao štitove, zbog  čega će se Egipćani predati jer nisu željeli nauditi mačkama.

Kiru Velikom trebalo je samo dvadesetak godina da pokori zapadnu Aziju i veliki dio središnje Azije, njegov nasljednik Kambiz (6.st.B.C.) dodao je u tom osvajačkom pohodu Egipat i Libiju, a slijedeći vladar Darije (6/5.st.B.C.) – najmoćniji vladar - proširio je perzijsku vlast na sjeverozapadnu Indiju i Trakiju. Nastojanje Darija i njegovog nasljednika Kserksa (5.st.B.C.) da perzijsku vlast prošire i na Grčku završio je neuspjehom.

            Perzijsko carstvo Ahemenida (prozvano tako prema legendarnom utemeljitelju perzijske kraljevske dinastije Ahemenesu), unatoč neuspjehu u Grčkoj održalo se dva stoljeća, kada je (druga pol. 4.st.B.C.) srušeno od strane grčko-makedonske vojske pod Aleksandrom Velikim.

            U 3.st.B.C. Perzijanci su pod dinastijom Parta obnovili carstvo koje se prostiralo od Mezopotamije do Baktrije ( današnji Afganistan ).

            Prvi razlog za uspjeh Ahemenidske Perzije bila je neustrašivost i natprosječna vještina perzijskog ratničkog plemstva. U doba najveće moći mogli su podići vojsku od 300,000 ljudi, ali najmoćniju napadačku silu predstavljalo je "10,000 Besmrtnih". Perzijanci su se odrekli oslonca na  bojna kola i po uzoru na Asirce okrenuli se jurišnoj konjici. Sagradili su prvu moćnu ratnu mornaricu, u kojoj su kao sposobni pomorci-plaćenici služili Feničani i Grci.

            Drugi razlog bio je političko - diplomatske naravi, jer su Perzijanci za razliku od npr. Asiraca bili puno tolerantniji prema osvojenim narodima. Npr. kada je Kir Veliki spremao pohod na Babilon predstavio se kao štovalac glavnog boga u Babilonu, Marduka, na što su mu sami Babilonci otvorili vrata grada. Židovi su im posebno zahvalni na dozvoli za povratak u Judeju i obnovu Jeruzalemskog hrama, nakon razdoblja Babilonskog sužanjstva.

           

Perzijsko Kraljevstvo

Slika 2: Mapa pokazuje ogroman prostor po kojem se raširilo Perzijsko Kraljevstvo, pa zato ne čudi što su perzijski vladari morali dovesti državnu administraciju do savršenstva da bi mogli upravljati tolikom zemljom. Ceste su također imale veliku važnost u povezivanju brojnih satrapija, od kojih je najvažnija Kraljevska cesta, označena crvenom bojom.

Treći razlog ležao je u sposobnoj administraciji i odličnoj organizaciji države, koju je do savršenstva doveo Darije.Perzijsko Carstvo podijeljeno je na satrapije, a svaka od njih dvadeset bila je zasebna porezna jedinica i zasebna jedinica lokalne uprave. Upravitelji satrapija, satrapi bili su moćni i gotovo samostalni u svojim satrapijama, te su bili zaduženi za prikupljanje poreza i organiziranje vojske kada je za to postojala potreba, a da se ne bi previše osilili, kralj je često slao putujuće inspektore koji bi nadgledali rad lokalnih satrapa (nazivani su oči i uši vladara). Ovakav model lokalne uprave primijenili su i Rimljani kada su započeli osvajanja izvan Apeninskog poluotoka.  Po prvi puta u povijesti porezi su se mogli prikupljati u novcu, koji se u Perziji nazivao darik (prema Dariju), tj. zlatni kovani novac.

            Putovanja kroz Perziju omogućavala je mreža kvalitetnih cesta, koje su povezivale sve satrapije, a najpoznatija je bila Kraljevska cesta koja je vodila od prijestolnice Suze do Sarda  u Lidiji (gotovo na obali Egejskog mora) u dužini od 2,000km, a imala je veliki značaj u trgovini.

            Važan element koji je održavao jedinstvo države bio je i jezik, a službeni jezik bio je aramejski (aramejski je ostao službeni zajednički jezik cijele zapadne Azije preko tisuću god. dok ga nije zamijenio arapski), a također je utvrđeno poštivanje jedinstvenih zakona i prava širom Perzijskog Kraljevstva.

Darijev reljef

Slika 3: Darijev reljef i tekst na Behistunskoj stijeni u današnjem zapadnom Iranu. Darijevom direktivom uklesan je tekst o genealogiji njegove dinastije i njegovim vladarskim i vojnim uspjesima. Ono što je Kamen iz Rosette značio za odgonetavanje egipatskih hijeroglifa, to je isto Behistunska stijena značila za odgonetavanje klinastog pisma Mezopotamije. Isti tekst je pisan na staroperzijskom, asirskom i elamitskom jeziku, što je u XIX st. omogućilo Sir Henryju Rawlinsonu da riješi tajnu klinastog pisma.

            Bez obzira na sve uspjehe i relativnu blagost perzijske uprave, kraju njihove vladavine moralo je doći, jer na kraju krajeva u mnogim zemljama oni su bili stranci koji naplaćuju veliki porez, pa je otpor domorodaca bio sve češći, što je slabilo Perziju iznutra, a kasnije olakšalo posao Aleksandru Velikom.

" Kralj kraljeva "

         Perzijski kralj imao je ulogu apsolutnog i nadmoćnog vladara, posebno od vremena Darija, a nazivao se " Kralj kraljeva ". Uvijek je okružen velikom ceremonijalnom pompom na dvoru. Običavao je sjediti na visokom zlatnom prijestolju, obučen u ljubičasto-purpurnu odjeću, krasilo ga je mnogo zlatnog nakita, bio je premazan mirišljavim uljima, a posluživalo ga je mnoštvo sluga i eunuha (kastrirani muškarci). Nije smatran bogom, ali su se prema njemu svi imali ophoditi sa velikim poštovanjem, tj. obožavanjem. Svatko tko mu prilazi morao se nakloniti do zemlje (proskineza), čak i za vrijeme službenih ručkova ili večera, kralj je jeo sam u odvojenoj prostoriji gledajući goste kroz odškrinuti zastor, ako bi nakon objeda poželio s gostima popiti vino, sjeo bi na zlatom protkani kauč dok bi gosti sjedili na podu i naravno pio je iz posebnog bokala. Takav oblik kraljevske veličanstvenosti kasnije su preuzeli i mnogi rimski carevi.

            Kraljevska moć i autoritet simbolizirana je i uređenjem velikih kraljevskih palača u perzijskim prijestolnicama u Suzi i Perzepolisu. Obje palače započeo je Darije a dovršio njegov nasljednik Kserkso. Da bi se istaknula univerzalnost Perzijskog Carstva, materijal i graditelji dolazili su iz svih kutaka velikog Carstva, a pažnja je posvećena i različitim stilovima gradnje.           

Palača u Perzepolisu

Slika 4: Rekonstrukcija palače u Perzepolisu, koja je u stvari kompleks nekoliko raskošnih palača, trezora i administrativnih institucija.

Palača u Perzepolisu postavljena je na povišenu terasu, kako su to radili u Mezopotamiji; unutar palače bila je velika dvorana stupova (tzv. " Dvorana stotinu stupova ") po uzoru na Egipat; kapiteli stupova oblikovani su u asirskom stilu…itd. Perzepolis je inače bila ceremonijalna prijestolnica, koja se sastojala od nekoliko unutrašnjih palača: Apadana (dvorana za prijeme Darija I); Tachara (zimska palača Darija I); Kserksova prijestolna palača (to je već spomenuta "Dvorana 100 stupova")…

            Taj sjajan kompleks palača spalio je Aleksandar Veliki, a mnogi kao razlog spominju osvetu zbog perzijskog uništavanja Atene.

Zoroastrijanizam

         Zoroastrijanizam je bila religija Perzije sve do dolaska islama u 7.st.A.D., ali zoroastrijanizam je do danas preživio u malim zajednicama, ponajviše u Indiji. Temeljne postavke zoroastrijanizma uključuju:  

dualizamideja o velikom sukobu između dobra i zla;

eshatologijatvrdnje oko skorog dolaska smaka svijeta;  

soteriologijavjerovanje u dolazak spasitelja.

            Religija je utemeljena od strane proroka Zarathustre (Zoroaster na grčkom), a njegova učenja sačuvana su u gatama (pjesme), djelu svete knjige zoroastrijanizma – Aveste.

            Prema učenju Zarathustre vrhovni bog je Ahura Mazda, stvoritelj svijeta, a oko njega se okupljaju dobra božanstva Istina, Pravda, Pobožnost…itd, čije bi ideale ljudi trebali slijediti. Ahura Mazdi bio je suprotstavljen Ahriman – utjelovljenje zla i laži. U tom sukobu očituje se ideja dualizma, tj. sukoba Dobra i Zla.

            Prema Zarathustrinom učenju nakon tisuća godina doći će Sudnji dan kada će Ahura Mazda trijumfirati, i suditi svim ljudima koji su ikada živjeli. Takvo suđenje obavit će se uz pomoć vatre koja je prema zoroastrijanizmu simbol čistoće. Oni koji su izabrali Dobro i slijedili prave etičke vrijednosti stići će u Raj, a ostali će patiti u kraljevstvu vječne tame.

            Zoroastrizam je postala gotovo službena religija u Perziji, pa su se i perzijski vladari predstavljali kao službenici Ahura Mazde, ali s vremenom se polako vraćalo obožavanje nekih starih božanstava, pogotovo starog boga sunca Mitre, kojeg se ukomponiralo u vjeru zoroastrizma kao pomagača Ahura Mazde, a kult Mitre posebno će doći do izražaja kasnije u doba Rimskog Carstva. Učenje Zarathustre nadživjelo je Perzijsko Carstvo i utjecalo na druge vjere, npr. kršćanstvo, manihejstvo i na neke heretičke vjere u srednjem vijeku.

povijesni @ 00:17 |Komentiraj | Komentari: 0
Komentari
 
Brojač posjeta
65916
Reklame
 
Index.hr
Nema zapisa.